Možda se sjećate vremena kada ste se kao dijete igrali napolju sa društvom i išli pješke u školu. Ove aktivnosti bile su od ogromnog značaja za naše zdravlje i razvoj.
Danas roditelji govore da im je teško da puste svoju djecu da se igraju, šetaju i voze bicikl u svom naselju. Bezbjednost lokalnih ulica je veliki razlog za zabrinutost.
Jedan od načina za jačanje zajednica je stvaranje takozvanih „superblokova za djecu“. Suberblok, koji je prvo uveden u gradovima poput Barselone, obuhvata nekoliko susjednih blokova koji su namijenjeni za zajedničku upotrebu od strane pješaka, korisnika bicikala i stanovnika koji jednostavno žele da koriste ulični prostor. Superblokovi omogućavaju stanovnicima kvarta da se kreću automobilom malim brzinama, ali ne dozvoljavaju tranzitni saobraćaj.
Superblokovi su se razvili iz koncepata koji datiraju iz 70-ih godina XX vijeka. Transformacija kvartova na ovaj način omogućava nam da ponovo uživamo u javnom prostoru na našem pragu – u ulici.
Superblokovi za djecu su jeftino rješenje
Superblokovi su jeftino rješenje za problem gradskih ulica tipa „stroad“ (eng. street + road) – hibrida ulice i puta koji ima po dvije trake u oba pravca i koji podstiče vozače da se kreću brzo i nebezbjedno.
Ulice tipa „stroad“ su problematična mješavina dvije različite funkcije: putevi su tranzitne saobraćajnice, dok ulice društveno i fizički povezuju naselja. Ulice povezuju kuće sa lokalnim parkovima, radnjama i putevima, ali su i same javni prostori. Dualna uloga ulica tipa „stroad“ ide na štetu stanara i njihove djece.
Superblokovi za djecu se mogu napraviti u okviru postojećih naselja kako bismo imali ulice koje su bezbjednije, mirnije i ugodnije za igru. Takvi blokovi obično zauzimaju površinu od oko jednog kvadratnog kilometra, omeđeni su primarnim saobraćajnicama i elementima kao što su rijeke. U idealnom slučaju, superblokovi su međusobno grupisani kako bi se osigurao bezbjedan pristup lokalnim sadržajima i mjestima ukrštanja linija javnog prevoza.
Stanovnici superbloka i dalje mogu automobilom prići svom stambenom objektu, ali će možda morati da idu malo dužim, zaobilaznim putem. Time se može smanjiti intenzitet saobraćaja, jer će na taj način stanovnici biti podstaknuti da kratka putovanja unutar svog superbloka obave pješke ili biciklom.
Tranzitni saobraćaj se redukuje uz pomoć raznih „jeftinih filtera“. Primjeri takvih filtera su:
- džepni parkovi – male zelene površine namijenjene zajednici
- modalni filteri – stubići, kapije ili žardinjere sprečavaju pristup automobilima, ali dopuštaju pristup pješacima i korisnicima bicikala
- dijagonalni filteri – pregrađena raskrsnica koja je pretvorena u dvije krivine sa suprotnim pravcima
- filteri na kraju ulice – slijepe ulice koz koje mogu proći pješaci i korisnici bicikala
- rampe za autobuse – pristup omogućen samo autobusima uz pomoć automatskog prepoznavanja registarskih tablica ili pokretnih stubića
- zabranjena skretanja
- jednosmjerne ulice.
Dobijeni superblokovi su mjesta gdje djeca mogu da se igraju na ulicama, koje su mirne i lake za preći. Ima hlada i zaklona, mjesta da se stane i odmori, stvari za vidjeti i raditi, a vazduh je čist. Ljudi se osjećaju bezbjedno i opušteno. Ovakvi kvartovi poboljšavaju javno zdravlje i podstiču izgradnju prijateljstava u zajednici.
Svi imaju koristi od ulica prilagođenih djeci
Upečatljiva karakteristika izgradnje kvarta za djecu je brzina kojom stanovnici ponovno zaposjednu svoje ulice. Ljudi počinju da izlaze iz svojih kuća kako bi razgovarali, a njihove glasove više ne guši buka vozila. Prometne saobraćajnice postaju zajednice. Djeca izlaze napolje da se igraju.
Kao istraživači fizičke aktivnosti, znamo da je urgentan problem natjerati djecu da se više kreću. U Australiji, odakle smo mi, djeca na međunarodnim ocjenjivanjima dobijaju ocjenu D- za ukupan nivo fizičke aktivnosti. Odrasli Australijanci takođe imaju nizak nivo fizičke aktivnosti.
Kvartovi za djecu pomažu svima da uživaju u prednostima aktivnijeg načina života. Ulica djecu može povezati sa prirodom i pomoći im da razviju vještine samostalnog kretanja za cijeli život.
Povećanje kvaliteta života u naseljima takođe povećava vrijednost stanova i smanjuje zagađenje bukom.
Odakle početi
Naše istraživanje ukazuje na potrebu da se prilikom projektovanja naselja slušaju zajednice, a posebno djeca.
U velikoj većini slučajeva svako početno protivljenje kreiranju kvartova prilagođenih djeci ubrzo utihne. Stanovnici vide prednosti bezbjednijih i ugodnijih ulica za sebe i svoje porodice.
Treba početi od stvaranja superblokova za djecu u zajednicama kojima je to najpotrebnije – onima koje imaju najlošiji pristup zelenim površinama i javnom prevozu, onima koje u svom naselju imaju najviše tranzitnog saobraćaja i udesa, te onima sa najvišim nivoima gojaznosti kod djece.
Dajte vašoj zajednici priliku da kaže šta misli! Možete početi tako što ćete organizovati privremenu ulicu za igru. Demonstracijom uspjeha takvog eksperimenta moći ćete da od lokalnih vlasti tražite trajne promjene.
Autori: Matthew Mclaughlin, Hayley Christian, Jasper Schipperijn i Trevor Shilton
Tekst je izvorno objavljen na portalu The Conversation.