Posljednjeg dana maja otovrena je druge dionice tzv. Tuškog bulevara u dužini od 2,6 kilometara. Kao što to obično biva, Biciklo.me prati razvoj biciklističke infrastrukture, pa sam je obišao odmah nakon otvaranja dok je još uvek mlada i u najboljem stanju ikada. I dok su novinari još uvijek snimali pokrivalice i motali kablove, došao sam na njen početak, koji se nalazi na kružnom toku kod Poreske uprave.
Prva stvar koja upada u oči je da ne postoji nikakva oznaka da na tom mjestu počinje biciklistička infrastruktura, niti kuda i kako se uključuje na nju, jer se ona ne pravi samo za Podgoričane i Tužane, već i za korisnike koji nisu odavde, a treba ih uputiti na biciklističku stazu. Uglavnom, ona se iznenada pojavljuje na novom trotoaru pored ograde parka kod Distributivnog centra i pruža se ka istoku, prema Tuzima.
Na prvi značajan propust nailazimo na uključenju iz pravca Distributivnog centra. Linija preglednosti je toliko loše postavljena da svako ko želi da se uključi u saobraćaj na bulevaru kada se zaustavi ispred nje nije u stanju da vidi vozila iz smjera Podgorice, već je prinuđen da se pomjeri još naprijed i na biciklističkoj stazi čeka povoljnu situaciju da bi obavio tu radnju. Znajući koliko je ovo prometan put, blokada staze može trajati i po nekoliko minuta po vozilu.
S obzirom da naši motornih vozila u Crnoj Gori nerijetko koriste i suprotan smjer od dozvoljenog, nije zgoreg osmotriti ni suprotnu stranu, mada visoka ograda Distributivnog centra ometa preglednost i sa desne strane.
U ovom dijelu staza je prilično ravna, znatno ravnija od ostatka, ali ipak nedovoljno, jer naši građevinski inženjeri još uvijek nisu savladali u potpunosti izgradnju ravnih biciklističkih staza, dok našu sugestiju da ih prave od asfalta, koji je zadovoljavajuće ravan, iz nama nepoznatog razloga ne prihvataju.
Poslije svega par stotina metara, kod benzinske pumpe, nailazim na prekid čitave infrastrukture, jer kružni tok prema Bulevaru Veljka Vlahovića je tek počeo da se gradi, a kažu da će biti gotov do 13. jula. Nije mi jasna potreba za otvaranjem nedovršenog građevinskog objekta, koji je pritom i nebezbjedan je za korišćenje.
Nekako prolazim benzinsku pumpu preko gradilišta i nakon stotinjak metara nailazim na novi neobilježeni početak staze. Pješke, noseći bicikl, probih se preko nekog kamenja do staze i nastavlh dalje pored autobuskog stajališta, ali bez postavljene kućice za zaštitu putnika i pružanje odgovarajućih informacija koja je neophodna, jer se u blizini nalazi Dom za stare i očekivano je da će oni biti njeni glavni korisnici. Staza postaje sve hrapavija, neravnija i neudobnija što se više udaljavamo od Podgorice. Mnoga oštećenja na svježem betonu pokazuju da izvođači radova nisu sposobni da na adekvatan način obezbijede gradilište, a da se nadzor i prijem radova vrši nesavjesno. Izvođač radova maskira neravnine zaribanim betonom, koji je potpuno nepraktičan za biciklističku infrastrukturu, pa vozači bicikala sve to osjećaju na leđima, a veći koeficijent trenja direktno utiče na slabije kotrljanje točkova.
Između kolovoza i biciklističke staze, na zelenoj površini posađen je drvored platana, ali projektant nije predvidio da se oni nalaze sjeverno u odnosu na biciklističku i pješačku stazu, te da će budući vozači bicikala i pješaci uprkos postojanju drvoreda uvijek biti izloženi suncu.
Na prvom izgrađenom kružnom toku susrećemo se sa problemom, što na ovom mjestu možda nije toliko izraženo, ali već nekoliko godina opterećuje podgoričku i crnogorsku infrastrukturu, a ne nazire se volja da se to ispravi. Pješački i biciklistički prelazi se postavljaju previše blizu kružnim tokovima saobraćaja tako da jedan pješak ili vozač bicikla prilikom prelaska blokira saobraćaj, i to ne samo u smjeru gdje prelazi saobraćajnicu. To se dešava zato što se vozila nagomilavaju u kružnom toku i na taj način blokiraju i ostale pravce. Rješenje je pomeriti ih dalje od kružnog toka saobraćaja da bi vozila imala mjesta da ga napuste i ne ometaju ostale učesnike u saobraćaju da se isključe u željenom pravcu. Silasci na kolovoz su odrađeni vrlo dobro, upravo u skladu sa Pravilnikom o biciklističkoj infrastrukturi. Ovo se ne može reći za ostala ukrštanja gdje su farbarski i radovi u betonu neusklađeni, pa dovode biciklistu u poziciju za silazak ili penjanje na kolovoz na mjestima koja tome nisu prilagođena ili su čak opasna i u suprotnosti su sa članom 38 pomenutog pravilnika.
Od Stočne pijace započinje staza koja je otvorena krajem maja 2020. godine, ali nikada nije završena i povezivanje na nju je teško opisati riječima, ali se mora reći da je potpuno nebezbjedna, naročito tokom sumraka kada je slabija vidljivost, jer staza iznenada nestaje i neočekivano se pojavljuje.
Odatle nadalje se nastavlja u istom duhu neudobnosti i krajnje traljavo odrađenog posla, kada nailazimo na čuvene stubove koji su ničim izazvani bili postavljeni usred nove biciklističke staze, o kojima smo više puta pisali. Sada se građevinski genije dosjetio, pa je sopstvenu brljotinu ispravio na sljedeći način umjesto da projektuje, revidira, izvodi i prima radove u skladu sa potrebama korisnika infrastrukture.
Nešto niže je, očigledno postavio neku tablu, pa se predomislio i uklonio je, ali je ostavio rupe kroz koje će voda i hladnoća učiniti svoje na razaranju materijala, a beton je već pukao.
Pred sami spust prema Ržaničkom mostu, nailazim na ovaj dio koji ne znam kako bih nazvao, a podseća me na jedan segment koji sam već prošao.
Nešto dalje se nalazi i jedan segment koji su graditelji zaboravili da izliju, a nadzor da ih natjera da to urade. Ovo što je izgrađeno, a u ovom trenutku ga je nemoguće nazvati nekim razumnim imenom, niko ne održava pa se često nailazi na nanose pijeska i šljunka koji mogu biti veoma opasni za vozače bicikla.
Na nizbrdici ispod željezničkog mosta prvo nailazimo na stub, koji oznake na ovoj betonskoj površini vješto izbegavaju, ali vozača bicikla dočekuje ovaj ormarić koji u slučaju da ga izbjegne sačekuje oštro odsječeni beton, kojim, ako ga krajnjom snagom ne izbjegne, projektant lansira preko ulice, ka uzdignutom ivičnjaku, otvorenoj šahti i saobraćajnom znaku iskušavajućii vještinu i okretnost vozača bicikla do krajnjih granica. Zbog intresantnog rješenja ove umjetničke instalacije naša organizacija je organizovala nagradni konkurs za davanje najinteresantnijeg imena.
Ako iz Tuza želite da se biciklom odvezete u Podgoricu, avantura počinje poslije mosta uzdignutim ivičnjakom, postavljenim pod takvim uglom koji zahtjeva izvjesnu vještinu i posebnu vrstu bicikla za njegovo savlađivanje. Naravno, ni iz ovog smjera ne postoji vertikalna signalizacija koja bi vozača bicikla uputila na infrastrukturu. Možda je i bolje tako jer se na samom početku ovog građevinskog objekta nalazi rasut šljunak a beton je toliko uzdignut u odnosu na ostali teren da obezbjeđuje sve uslove za slanje nekog manje spretnog vozača bicikla pod točkove motornih vozila na kolovozu.
Ako preživite taj dio, na vrhu blage uzbrdice nailazite na ,,ono nešto” teško opisivo raspoloživim rječnikom a više puta se ponavlja na ovoj dionici.
Uprkos činjenici da smo o ovoj temi više puta govorili u medijima, a pisali i Upravi za saobraćaj, nadležne institucije još uvijek nisu našle za shodno da ublaže ovakve prelaze, načini ih bezbjednim i ugodnim za korišćenje. Pošto se ovaj betonski objekat ne održava adekvatno, po obodu crvenog dijela raste trava i rasuta je zemlja što doprinosi opštem utisku nebrige i nezainteresovanosti.
Naravno, u skladu sa svim ostalim je i duboka bara koja skriva previsoko urađen prelaz takođe u neskladu sa članom 38 Pravilnika o biciklističkoj infrastrukturi.
Farbarski radovi su i dalje neusklađeni sa betonskim, opasni po vozače bicikala.
Zaribani beton i dalje pravi probleme prilikom eksploatacije biciklističke infrastrukture, ali graditeljima to ne smeta, pa ga i dalje ugrađuju.
Ponovo dolazim do gradilišta gdje se nekako snalazim i kod benzinske pumpe prelazim na ostatak biciklističke staze za koju važi sve kao i za onu stazu na drugoj strane ulice.
A da se ne zaboravi ko je sve učestvovao u ovom neslavnom građevinskom poduhvatu postavljamo i fotografiju table na gradilištu
Zaključak:
Biciklistička staza koja je izgrađena u okviru projekta rekonstrukcije puta Podgorica – Tuzi nije uspešno realizovana i veoma je nebezbjedna za korišćenje.
Biciklistička infrastruktura se i dalje gradi nepovezana sa ostatkom i ovako fragmentirana je nepoželjna za korištenje.
Uprkos činjenici da smo prije početka radova na ovoj biciklističkoj infrastrukturi upozorili investitora, Upravu za saobraćaj, o mogućim propustima o tome se nije vodilo računa i rezurtiralo je trošenjem novca poreskih obveznika na jedan problematičan projekat.
Obavezno uključiti edukovane predstavnike biciklističke zajednice prilikom planiranja, projektovanja, izvođenja, a naročito prijema radova na biciklističkoj infrastrukturi, jer ovakav odnos u potpunosti obesmišljava njenu izgradnju.
Predlozi:
- Biciklističku stazu odmah zatvoriti za upotrebu, dok se ne obezbjede uslovi za njeno bezbedno korišćenje;
- Preporučujemo vozačima bicikala da je ne koriste ili, ako baš moraju, uz povećan oprez;
- Označiti vertikalnom signalizacijom biciklističku stazu i put kako se do nje stiže;
- Pošto je izdvojena od ostale biciklističke infrastrukture označiti način uključenja i isključenja na stazu.
- Obezbjediti adekvatan vizuelni kontakt sa ostalim učesnicima u saobraćaju na liniji preglednosti kod Distributivnog centra;
- Posaditi još po jedan drvored koji će sa južne strane štititi pješake i bicikliste od sunca, a sa sjeverne od vjetra;
- Pomjeriti pješačke i biciklističke prelaze dalje od kružnih tokova;
- Za izgradnju biciklističke infrastrukture koristiti asfaltni zastor;
- Uskladiti horizontalnu signalizaciju sa izvedenim betonskim radovima jer je biciklistička staza ovako izrazito nebezbjedna;
- Dovršiti dio staze ranije građen, a nikada do kraja ne dovršen;
- Popuniti betonom jedini segment sa kojim to nije učinjeno, kao i rupe na biciklističkoj stazi;
- Očistiti šljunak, zemlju i travu koji ometaju korišćenje;
- Ukloniti ormarić sa biciklističke staze, urediti da završetak bude bezbjedan, obilježiti završetak i način isključenja;
- Oboriti ivičnjake u skladu sa Pravilnikom o biciklističkoj infrastrukturi;
- Popuniti zemljom prostor predviđen za to.
Dejan Tofčević, biciklista