Iako se možda čini malo vjerovatnim, biciklo je imalo revolucionaran uticaj na ženski pokret s početka 20. vijeka. Bicikli su ženama obećavali slobodu, nakon dugog perioda u kojem su bile navikle da zavise od muškaraca za prevoz. Odjednom, ova relativno jeftina i lako dostupna tehnološka inovacija omogućila je ženama veću kontrolu nad sopstvenim kretanjem — gdje će ići i kada.
Ekonomska i društvena promjena
Bicikli su osvojili američko tržište 1890-ih godina. Na prelazu u 20. vijek, vozovi, automobili i tramvaji su se sve više koristili u gradovima, ali su se ljudi i dalje uglavnom oslanjali na konje. Međutim, konji i kočije bili su skupi, a žene su često morale da čekaju muškarce da pripreme zapregu. U gradovima je posjedovanje konja bilo posebno skupo zbog troškova štale i održavanja životinja.
U takvom kontekstu, biciklo se pojavilo kao praktično i pristupačno rješenje — bilo je jeftino, lako za održavanje i omogućavalo je pojedincu, bilo muškarcu ili ženi, da samostalno putuje, rekreira se ili obavlja poslove.
Promjena stila i oslobađanje od stega
U vrijeme kada je prvi talas borbe za ženska prava bio u punom zamahu, 1890-ih godina, biciklo je postalo simbol promjene i napretka. Godine 1895. Frensis Viljard, liderka Hrišćanskog ženskog udruženja za trezvenost, objavila je knjigu „Točak u točku: Kako sam naučila da vozim biciklo“, u kojoj je opisala kako je u poznim godinama savladala vožnju bicikla radi zdravlja. Njene riječi nadahnule su mnoge žene i otvorile temu racionalne ženske mode.
Viljard je tada pisala: „Žena sa steznicima oko kukova, haljinom stegnutom u struku i pretijesnom oko grla, sa teškim suknjama koje se vuku po zemlji — mora biti u agoniji. Ako žene žele da voze, moraju se oblačiti razumnije. Kada to učine, mnoge predrasude će nestati, a udobna i praktična odjeća učiniće konvencionalni ženski stil smiješnim i neodrživim.“
I zaista — žene su ubrzo shvatile da tradicionalna odjeća (korse¬ti, kaputi, dugačke suknje) otežava vožnju bicikla. To je dovelo do pojave kraćih suknji, „bloomers“ pantalona (odijela sličnog pantalonama) i praktičnije, lakše garderobe. Ova promjena nije bila samo modna — predstavljala je vidljivo oslobađanje od društvenih stega i simbol prelaska u novo doba.
Nova žena – simbol promjene
Krajem 19. vijeka, biciklo je postalo simbol „nove žene“ — ideala koji je u potpunosti odražavao duh progresivne ere u Sjedinjenim Državama, vremena velikih društvenih i kulturnih promjena.
„Nova žena“ bila je mlada, obrazovana, sportski aktivna, zainteresovana za karijeru i tražila brak zasnovan na jednakosti. U gotovo svakoj ilustraciji tog doba, nova žena je prikazivana na biciklu — kao oličenje slobode, energije i samopouzdanja.
Godine 1895, u 80. godini života, liderka pokreta za žensko pravo glasa Elizabet Kejdi Stanton izjavila je da će „biciklo nadahnuti žene većom hrabrošću, samopoštovanjem i samopouzdanjem“. Ona je shvatila da će nezavisnost koju žene stiču kroz ovu jednostavnu napravu biti podsticaj da se oslobode i na drugim poljima – naročito u borbi za politička prava.
Njena prijateljica i saborkinja, Suzan B. Enthoni, potvrdila je njene riječi: „Vjerujem da je biciklo učinilo više za emancipaciju žena nego bilo šta drugo na svijetu. Ono ženama daje osjećaj slobode i samostalnosti. Radujem se svaki put kada vidim ženu kako prolazi na biciklu — to je slika slobodne, nesputane ženstvenosti.“
Savremeni značaj – biciklo i dalje oslobađa
I danas, gotovo dvjesto godina nakon svog izuma, biciklo ima ogroman značaj u životima žena. U mnogim zemljama u razvoju, bicikli su i dalje sredstvo lične i ekonomske emancipacije. U državama gdje su automobili i javni prevoz skupi ili nedostupni, biciklo ženama omogućava jeftin, siguran i pouzdan način kretanja. Ono često znači i zaštitu od seksualnog uznemiravanja koje je česta pojava u javnom prevozu.
Brojne humanitarne organizacije poklanjaju bicikle ženama i djevojkama, uče ih osnovama održavanja i popravki, čime im omogućavaju da ne zavise od muške pomoći. Takvi programi, poput onih u Zambiji, Indiji ili Malaviju, pokazali su da žene koje dobiju biciklo rjeđe napuštaju školu, imaju više samopouzdanja i veću kontrolu nad sopstvenim životom.
Zaključak
Od svog izuma do danas, biciklo ostaje simbol slobode, ravnopravnosti i samostalnosti žena. U svakom istorijskom trenutku — od borbe sufražetkinja do savremenih programa osnaživanja žena u zemljama u razvoju — biciklo je bio i ostao točak promjene.
Kena Hovat
Tekst i fotografije su preuzeti sa https://www.womenshistory.org/
Ovaj članak je objavljen u sklopu projekta „Podgoričanke u pokretu”, koji je podržan kroz program Podržani=Osnaženi, koji realizuje Fond za aktivno građanstvo u partnerstvu sa Zakladom za razvoj lokalne zajednice „Slagalica“ iz Hrvatske. Program finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.