Petnaestominutni grad je urbanistički koncept koji podrazumijeva da građani mogu da zadovolje svoje osnovne dnevne potrebe – poput kupovine namirnica, odlaska na posao, škole, zdravstvenih ustanova, parkova i mjesta za rekreaciju – u krugu od 15 minuta hoda ili vožnje biciklom. Ideja ovog koncepta jeste da stvori urbani prostor koji je samoodrživ, smanjujući zavisnost od automobila i promovišući održivu mobilnost, kvalitetniji život i smanjenje saobraćajnih gužvi i zagađenja. Popularizovan u gradovima poput Pariza i Melburna, koncept petnaestominutnog grada omogućava brže i jednostavnije obavljanje svakodnevnih aktivnosti, što doprinosi blagostanju zajednice, očuvanju životne sredine i ekonomskoj vitalnosti lokalnih zajednica. Ovaj koncept postaje sve popularniji u gradovima širom svijeta kao rješenje za izazove poput saobraćajnih gužvi, zagađenja vazduha, nejednakosti i smanjenja kvaliteta života. Iako su gradovi poput Pariza i Barselone pioniri u primjeni ovog modela, Podgorica takođe ima potencijal za slične promjene zahvaljujući svom kompaktnom urbanom centru i sve većem, ali još uvijek nedovoljnim, interesovanju za održivu mobilnost. Transformacija Podgorice u petnaestominutni grad može se postići kroz nekoliko ključnih koraka.
Prvi korak u transformaciji Podgorice jeste decentralizacija osnovnih usluga i sadržaja. To znači da bi svaki kvart ili gradska četvrt trebalo da ima osnovne usluge, poput prodavnica, zdravstvenih ustanova, škola, parkova i mjesta za rekreaciju. Trenutno, većina ovih sadržaja je koncentrisana u centru grada ili čak je u nekim drugim dijelovima , što izaziva dodatne gužve i povećava potrebu za prevozom. Adekvatnim planiranjem i razvojem novih komercijalnih i javnih prostora u pojedinim gradskim i prigradskim naseljima, stanovnici bi imali mogućnost da sve važne potrebe zadovolje u blizini svojih domova, pa ne bi bilo potrebe da opterećuju ostatak infrastrukture, gube vrijeme, zagađuju životnu sredinu, proizvode zagađenje i na taj način umnanjuju kvalitet života.
Jedan od osnovnih principa petnaestominutnog grada jeste omogućavanje bezbjednog i prijatnog pješačenja i vožnje biciklom. Trenutno, Podgorica nema dovoljno razvijenu infrastrukturu za bicikliste i pješake, što može obeshrabriti građane da koriste te načine transporta. Nažalost, planiranje saobraćaja je i dalje autocentrično, što prouzrokuje većinu urbanih problema povezanih sa gužvama, zagađenjem, bukom i nezadovoljstvom građana. Uvođenje dodatnih pješačkih zona i proširenje mreže biciklističkih staza kroz glavne gradske pravce i stambene kvartove može značajno poboljšati dostupnost usluga i smanjiti zavisnost od automobila. Sama veličina Podgorice je idealna za ovaj koncept jer ne postoji dio grada do kojeg nije moguće stići bicikilom iz nekog drugog za najviše petnaestak minuta. Takođe, ova promjena može uticati na smanjenje zagađenja vazduha, što je važno za kvalitet života u gradu, a svjedoci smo da je u Podgorici, naročito tokom zime sve više dana kada su PM čestice u mnogo većoj koncentraciji od dozvoljene.
Razvijen i efikasan gradski prevoz ključan je za smanjenje zavisnosti od automobila, posebno u perifernim dijelovima grada gdje su usluge udaljenije. U Podgorici je potrebno raditi na unapređenju frekvencije i tačnosti autobuskih linija, kao i na boljoj povezanosti različitih dijelova grada. Nabavka adekvatnog broja autobusa, obezbjeđenje novih linija, te preraspodela i adekvatno opremanje autobuskih stajališta bi najviše doprinjelo uspostavljanju gradskog prevoza kao osnovnog načina transporta građana. Strateško planiranje, a ne ad hoc akcije, na koje smo navikli, bi omogućilo permanentan razvoj ovog sistema i učinilo ga najpoželjnijim načinom transporta putnika.
Koncept petnaestominutnog grada oslanja se na mikromobilnost, koja uključuje prevozna sredstva kao što su laka električna vozila poput električnih trotineta, bicikle i slična vozila koja su dostupna za kratke distance. Uvođenje javnih stanica za iznajmljivanje bicikala i trotineta u Podgorici omogućilo bi građanima brzu i ekonomičnu alternativu za kretanje unutar svojih kvartova. Grad bi mogao postaviti stanice na ključnim tačkama kao što su trgovi, parkovi, glavne ulice i javne institucije, čime bi se olakšalo kretanje kroz grad bez upotrebe automobila.
Podgorica, Foto: Vesko Belojević | Vijesti
Zelene površine igraju ključnu ulogu u konceptu petnaestominutnog grada jer pružaju mjesta za opuštanje, rekreaciju i socijalizaciju. Podgorica, kao grad sa submediteranskom klimom, mogla bi iskoristiti prilike za proširenje i unapređenje parkova, drvoreda i rekreativnih prostora. Ovi prostori bi mogli da se integrišu u svaku gradsku četvrt, kako bi stanovnici imali mogućnost da uživaju u prirodi bez potrebe da putuju daleko. Takođe, veći broj zelenih površina doprinosi boljoj mikroklimi, što je posebno važno u ljetnjim mjesecima. Svjedoci smo da je nakon decenija zanemarivanja ove oblasti, u posljednjih nekoliko godina intenzivirana sadnja zelenila, što pored oplemenjivanja životne sredine poboljšava i uslove za život našem gradu.
Petnaestominutni grad pruža priliku za razvoj lokalnih preduzeća i zanatskih radnji u svakom dijelu grada, što dodatno može smanjiti potrebu za putovanjem do centralnih zona. Na primjer, razvoj malih trgovinskih centara, restorana, kafeterija i drugih uslužnih objekata u različitim dijelovima Podgorice može podstaći građane da više vremena provode u svom kvartu i da koriste lokalne resurse. Time se podstiče lokalna ekonomija, a grad postaje dinamičniji i raznovrsniji, a socijalna povezanost sugrađana se diže na viši nivo.
Za uspješnu transformaciju Podgorice u petnaestominutni grad, neophodno je uključiti građane u proces planiranja i donošenja odluka. Oni najbolje poznaju specifičnosti i potrebe svojih kvartova i zajednica, te je važno da njihove ideje i stavovi budu uzeti u obzir. Kroz javne debate, ankete i saradnju sa mjesnim zajednicama, gradska uprava može dobiti dragocjene uvide i ostvariti veće povjerenje i podršku građana u sprovođenju ove inicijative.
Naravno, da bismo došli do petnaestominutnog grada neophodna je planska izgradnja, što danas nije slučaj jer divlja gradnja i ,,investitorski“ urbanizam trajno uništavaju prostor koji bi potencijalno mogao biti iskorišćen za ovaj koncept. Transformacija Podgorice u petnaestominutni grad zahtijeva holistički pristup i zajednički napor gradske uprave, urbanista, građana i privatnog sektora. Kroz decentralizaciju usluga, poboljšanje infrastrukture za pješake i bicikliste, unapređenje javnog prevoza i podsticanje lokalne ekonomije, Podgorica može postati grad u kojem je lako živjeti, raditi i provoditi slobodno vrijeme na način koji doprinosi održivosti i kvalitetu života. Da bi se uopšte moglo razmišljati o uvođenju ovog koncepta i poboljšanju uslova života, kao krajnjoj konsekvenci, neophodno je da profunkcionišu institucije čiji je posao da strateškim djelovanjem obezbjede uslove za ostvarenje ovakvih ideja koje odavno doprinose dobrom kvalitetu života mnogih razvijenih gradova.
Dejan Tofčević
Naslovna ilustracija: gradnja.me
Tekst je izrađen uz podršku Regionalne kancelarije Fondacije Heinrich Böll u Beogradu