Električni trotinet je u crnogorskim gradovima odavno nije gost. Za mnoge je postao prilično praktičan prevoz do posla, škole, fakulteta, prodavnice i nazad – kući. Istraživanje udruženja Biciklo.me, sprovedeno tokom maja i juna na uzorku od 215 korisnika, pokazuje da 46 odsto ispitanika trotinetom najčešće vozi kroz grad, a gotovo dvije trećine ga vozi najmanje nekoliko puta sedmično. To je pokazatelj da se ovdje osjeća kao kod svoje kuće, jer građani crnogorskih gradova su ga lako i brzo prihvatili. Uostalom kao i u ostatku svijeta.
Drugim riječima, trotinet je postao mali gradski radnik: ne traži parking, ne ide na tehnički pregled, ne dimi i smrdi, a ne interesuje ga gdje je najbliža pumpa. Ali ima jednu manu: ako se njime ne vozi po pravilima, lako postaje vrlo nezgodan i neželjen učesnik u saobraćaju od strane ostalih učesnika.
Zato su od 7. avgusta na snazi nova pravila za laka električna vozila, među kojima su i električni trotineti. Suština je jednostavna: trotinet jeste praktičan, za zakon više nije nevidljiv, niti je trotoar mjesto kuda bi trebalo da se kreće jer ima kinetičku energiju kojom može da usmrti ili teško povredi pješake koji ga ne čuju i znatno se sporije kreću.
Istraživanje pokazuje zašto su pravila bila potrebna. Svaki drugi ispitanik naveo je da je bar jednom „za dlaku“ izbjegao sudar. Gotovo svaki peti imao je saobraćajnu nezgodu, dok je 8,5 odsto prijavilo povredu usljed pada ili sudara. Pet odsto je zbog nezgode potražilo medicinsku pomoć. To nisu podaci za paniku, ali jesu dovoljno ozbiljni da nas podsjete da mali točkovi ne praštaju rupe, ivičnjake, naglo kočenje, otvorena vrata automobila i velike brzine.
Najveći problem je prostor za njegovo kretanje. Gotovo 60 odsto korisnika kaže da se najprijatnije osjeća na biciklističkoj stazi ili traci. To je sasvim razumljivo: tamo trotinet najmanje smeta pješaku, a ne strepi od automobila. Ipak, 37,7 odsto ispitanika navodi da se najčešće kreće trotoarom. Razlog nije teško pogoditi: biciklističke staze su često nepovezane, prekinute, slabo održavane i dalje zakrčene parkiranim automobilima ili jednostavno – ne postoje tamo gdje čovjek stvarno treba da stigne.
Novi propisi im zato daju pravo vožnje biciklističkim stazama, trakama i putevima. Kada njih nema, punoljetni vozači mogu koristiti kolovoz na ulicama gdje je ograničenje do 50 kilometara na čas, dok vozači od 16 do 18 godina to mogu samo na dionicama s ograničenjem do 30 kilometara na čas. Trotoar nije predviđen za vožnju trotineta: on pripada pješacima, djeci, starijima, osobama s invaliditetom i svima koji ne očekuju da im iza leđa prišunja tiho vozilo koje je zbog malih točkova slabo upravljivo, a čije kočnice su dovoljno efikasne samo ako se na vrijeme započne kočenje.
Foto: Radio Titograd
Pravila uvode i jasnu starosnu granicu. Mlađi od 16 godina ne smiju upravljati električnim trotinetom na javnim putevima, ali im niko ne brani da to rade u svom dvorištu uz nadzor starijih. Ako im roditelj ili staratelj dozvoli izlazak na javni put, kazna može biti od 150 do 400 eura. Sa ovom kaznom se dosada suočilo više porodica. To možda zvuči strogo, ali posljedice pada pri 20 ili 25 kilometara na čas nijesu bezazlene. Crnogorski obrazovni sistem ne polaže dovoljno pažnje na svoje najmlađe učesnike u saobraćaju, pa su zbog slabog poznavanja saobraćajnih propisa nametnuta ovakva ograničenja.
Zaštitna kaciga u Crnoj Gori nije zakonska obaveza, ali bi trebalo znati da može zaštiti vozača od manjih povreda. Ako se odlučite da je nosite, vodite računa da bude dobro podešena i zakopčana jer od nje u suprotnom nema neke vajde. Takođe, na trotinetu je zabranjen prevoz druge osobe, kao i vožnja sa slušalicama na ili u oba uha. Dvije osobe na jednoj uskoj platformi mogu biti romantična ili drugarska slika samo dok se ne pojavi prva rupa, potreba za naglim manevrom ili intenzivnim kočenjem. Nakon toga može postati ružna uspomena. A slušalice u oba uha u gradskom saobraćaju znače da je vozač odlučio da mu plejlista bude važnija od zvuka vozila, sirene i sopstvenog instinkta za preživljavanje. Često svoju poziciju u saobraćaju određujemo i na osnovu zvukova koji dopiru do nas. Bez toga možemo biti opasni za sebe i druge učesnike u saobraćaju.
Zakon propisuje i šta je, zapravo, „lako električno vozilo“: trotinet mora imati najmanje dva točka, mehanički upravljač, ne smije imati sjedište, snaga motora ne smije prelaziti 0,6 kilovata, najveća konstruktivna brzina 25 kilometara na čas, a masa praznog vozila 35 kilograma. Na njemu mora biti i vidljiva proizvođačka naljepnica s tehničkim podacima. Ako vaš trotinet ide 50 na sat ili brže, ima sjedište i djeluje kao da bi mogao povući veliko vozilo, on vjerovatno nije ono što zakon naziva lakim električnim vozilom.
Dobra vijest je da korisnici uglavnom ne bježe od pravila. Njih 69,3 odsto smatra ograničenje od 25 kilometara na čas adekvatnim. Velika većina podržava zabranu vožnje za mlađe od 16 godina, zabranu prevoženja druge osobe i zabranu korišćenja slušalica. Istovremeno, čak 95,3 odsto ispitanika priznaje da vozači trotineta često voze po trotoaru, a 72 odsto smatra da često voze prebrzo. Očigledno je da su vozači električnih trotineta svjesni sopstvene nesavršenosti, ali je bolje da koriguju sopstvene navike nego da ih to to još i košta.
Trotinet nije neprijatelj grada. Naprotiv, može zamijeniti dio kratkih vožnji automobilom, smanjiti gužvu, buku i troškove. Čak 60 odsto ispitanika ga najčešće koristi za odlazak na posao, u školu ili na fakultet. Ali grad ne može od korisnika tražiti odgovornost za prekobrojne automobile, a zatim ih ostaviti bez poželjne infrastrukture za alternativne načine prevoza koja će ih još većem obimu privući.
Pravila su sada tu. Sljedeći korak je da biciklističke staze budu stvarne, kontinuirane i održavane, a ne samo kratke pruge boje na asfaltu. Do tada, najvažnija formula ostaje kratka: jedna osoba, bez slušalica, do 25 na sat i dovoljno obzira i opreza da svi stignu kući – bez razlike na to da li idu pješke, biciklom, trotinetom ili automobilom.
A da li biciklističkoj infrastrukturi treba promjeniti ime, s obzirom da je u savremenim gradovima više ne koriste samo biciklisti? Da, ali to je neka druga priča…
Tekst pripremio: Tim Biciklo.me
Naslovna fotografija: Blic
Članak je izrađen uz podršku Regionalne kancelarije Fondacije Heinrich Böll u Beogradu.