Trotinet, koji danas doživljava svoju renesansu u obliku električnih modela koji krstare ulicama, ima istoriju dugu više od vijeka. Njegov put od improvizovane dječje igračke do ozbiljnog prevoznog sredstva odražava tehnološki napredak i stalnu ljudsku potrebu za bržim i lakšim kretanjem kroz gradsku gužvu.
Prvi trotineti pojavili su se krajem 19. i početkom 20. vijeka u industrijskim centrima Evrope i Amerike. Nijesu bili proizvod velikih fabrika, već snalažljivosti djece. Koristeći daske od starih sanduka za voće i točkove od istrošenih rolšua, mališani su pravili ova sokoćala. Ovi primitivni modeli imali su drvenu konstrukciju, a umjesto upravljača često se koristila obična prečka ili čak konopac. Iako bučni i nestabilni, bili su izvor velike zabave.
Zanimljivo je da koncept motornog trotineta nije novost modernog doba. Već 1915. godine, kompanija Autoped Company iz Njujorka lansirala je Autoped – prvi serijski proizveden skuter na sopstveni pogon. Imao je benzinski motor smješten iznad prednjeg točka i bio je namijenjen odraslima. Koristili su ga poštari, ljekari, pa čak i rane sufražetkinje kao simbol nezavisnosti. Međutim, zbog visoke cijene i ekonomske depresije, Autoped nije postao masovan fenomen i ubrzo je pao u zaborav.
Foto: Soteby’s, Autoped iz 1915
Tokom sredine 20. vijeka, trotineti su ostali pretežno u domenu dječjih igračaka, polako prelazeći sa drvene na metalnu konstrukciju. Ipak, prava revolucija dogodila se krajem devedesetih godina. Švajcarski bankar Vim Ouboter je 1996. godine, tražeći način da premosti kratke relacije od parkinga do prodavnice, osmislio laki, aluminijumski sklopivi trotinet. Njegov brend Micro Mobility Systems i kasnije planetarno popularni Razor, lansiran 2000. godine, promijenili su sve. Ovi trotineti su bili lagani, mogli su se sklopiti i nositi u ruci, a poliuretanski točkovi omogućavali su glatku vožnju. Samo u prvoj godini, Razor je prodat u pet miliona primjeraka, pretvorivši trotinet u globalni kulturni fenomen koji više nije bio rezervisan samo za đecu.
Posljednja decenija donijela je najdrastičniju promjenu. Napredak u tehnologiji litijum-jonskih baterija i razvoj malih, efikasnih elektromotora omogućili su nastanak modernog električnog trotineta. Oko 2017. godine, kompanije poput Bird i Lime uvele su sisteme za dijeljenje trotineta u San Francisku, što se brzinom svjetlosti proširilo na cijeli svijet.
Foto: moveelectric.com, Električni trotineti u vožnji
A sada da vidimo kako to izgleda u brojkama. Globalno tržište električnih trotineta procijenjeno je na oko 41,78 milijardi dolara u 2024. godini, sa očekivanim rastom. Procjenjuje se da širom svijeta na putevima ima oko 10 miliona električnih trotineta. Tržište dijeljenih trotineta, koje podrazumijeva iznajmljivanje putem aplikacija, vrijedi oko 1,9 do 2,1 milijardu dolara, pri čemu se očekuje da će do 2034. ta cifra porasti na preko 8 milijardi dolara. Azijsko-pacifički region drži najveći udio na tržištu (oko 75% do 80%), prije svega zbog ogromne proizvodnje i upotrebe u Kini.
Ovaj trend u urbanoj mobilnosti nije zaobišao ni Crnu Goru. U Podgorici smo još od 2022. godine imali dvije strane firme koje su se bavile rentiranjem električnih trotineta. Nažalost, ovaj servis nije zaživio iz mnogih razloga, a jedan od najvažnijih je taj što lokalno stanovništvo radije koristi lične trotinete umjesto dijeljenih, dok prilično mali broj turista posjećuje naš glavni grad da bi oni mogli biti značajnija ciljna grupa. Na to takođe utiče i nedostatak izdvojene biciklističke infrastrukture koja najglasnije poziva građane na korištenje alternativnih načina prevoza.
Novi, u Skupštini još uvijek neusvojeni Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima, po prvi put prepoznaje električne trotinete i definiše ih kao laka električna vozila. Interesantno je da prepoznaje i nesavjesne roditelje koji djeci mlađoj od šesnaest godina omogućavaju upravljanje ovom vrstom vozila na javnim putevima, za šta su planirane rigorozne novčane kazne.
Danas trotinet više nije igračka, već ključni dio rješenja za „posljednju milju” u složenijim sistemima urbanog transporta i distancama od nekoliko kilometara. On smanjuje gužve, ekološki je prihvatljiv i omogućava ljudima da se kreću gradom bez znojenja ili čekanja u saobraćajnom špicu. Od daske sa točkovima rolšua do pametnih mašina koje se otključavaju mobilnim aplikacijama, trotinet je prešao nevjerovatan put, potvrđujući da su najjednostavnije ideje često i najtrajnije.
Tekst je pripremio tim Biciklo.me
Naslovna fotografija: Luka Zeković -Vijesti, Električni trotineti u Podgorici
Izradu teksta podržalo je Ministarstvo saobraćaja Crne Gore kroz projekat „Električni trotineti u saobraćaju – čuvajmo sebe i druge”.