Električni trotineti posljednjih godina postali su jedan od najpopularnijih vidova urbane mobilnosti u Evropi. Građani ih sve češće koriste zbog praktičnosti, nižih troškova prevoza i manjeg uticaja na životnu sredinu. Ipak, sa njihovom popularnošću raste i potreba za jasnijim pravilima kretanja, jer se propisi značajno razlikuju od države do države, a često i od grada do grada. Iako na nivou Evropske unije postoje određene inicijative i zajednički standardi koji utiču na oblast mikromobilnosti, jedinstven zakon za električne trotinete i dalje ne postoji. Većina evropskih država dozvoljava maksimalnu brzinu između 20 i 25 kilometara na čas, dok su starosna ograničenja, obavezna oprema i pravila korišćenja različito uređeni.
Njemačka i Danska imaju među strožim pravilima u Evropi. U Njemačkoj je obavezno osiguranje, a trotinet mora imati registarsku naljepnicu, dva nezavisna kočiona sistema, svjetla i zvono. Danska ima relativno stroga pravila korišćenja električnih trotineta, uključujući ograničenja brzine i definisana pravila korišćenja javnih površina. U obje države zabranjena je vožnja trotoarima, dok se trotineti uglavnom koriste na biciklističkim stazama i kolovozu.
Sličan trend pooštravanja pravila vidljiv je i u Italiji, gdje je krajem 2024. godine uvedena obaveza nošenja kacige za sve vozače električnih trotineta, kao i obavezno osiguranje i registarske oznake. U Španiji pravila često zavise od lokalnih vlasti, pa su pojedini gradovi, poput Barselone, uveli visoke kazne za vožnju trotoarom i nepoštovanje bezbjednosnih pravila.
Francuska je dodatno pooštrila pravila nakon rasta broja nezgoda. Trotineti su ograničeni na maksimalnu brzinu od 25 kilometara na čas, vozači moraju imati najmanje 14 godina, a vožnja trotoarima uglavnom je zabranjena. Obavezno je i osiguranje od građanske odgovornosti, dok su kazne za nepoštovanje pravila veoma visoke. Pariz je, nakon brojnih rasprava o bezbjednosti i konfliktima sa pješacima, čak zabranio sistem iznajmljivanja električnih trotineta. Holandija ima jedan od restriktivnijih pristupa – na javnim putevima mogu se koristiti samo modeli koje je odobrila nacionalna agencija za drumski saobraćaj (RDW), uz obaveznu registraciju i osiguranje za odobrene kategorije vozila. Od 2026. godine dodatno je pooštrena kontrola, pa vozila bez registracionih oznaka više ne mogu učestvovati u saobraćaju.
U Ujedinjenom Kraljevstvu situacija je i dalje specifična, jer privatni električni trotineti uglavnom nijesu dozvoljeni na javnim putevima, biciklističkim stazama i trotoarima. Legalna je samo upotreba trotineta u okviru pilot sistema iznajmljivanja koje odobravaju lokalne vlasti u pojedinim gradovima. Britanske vlasti već godinama razmatraju trajno zakonsko uređenje ove oblasti, ali jedinstveno nacionalno rješenje još nije usvojeno.
Belgija se često navodi kao primjer države koja pokušava da pronađe ravnotežu između razvoja mikromobilnosti i bezbjednosti. Električni trotineti dozvoljeni su na biciklističkim stazama i kolovozu, uz ograničenje brzine od 25 kilometara na čas, dok je vožnja trotoarom dozvoljena samo pri brzini hoda. Posljednjih godina belgijski gradovi dodatno uređuju zone parkiranja i ograničenja u centralnim gradskim zonama, nastojeći da smanje konflikte sa pješacima bez potpunog ograničavanja ovog vida prevoza.

Fotografija: Andrej Popov
Sa druge strane, u pojedinim državama jugoistočne i istočne Evrope pravila za električne trotinete i dalje su znatno blaža. U Rumuniji se električni trotineti uglavnom mogu koristiti na biciklističkim stazama i na putevima sa nižim ograničenjem brzine, dok su tehnički zahtjevi i dalje manje restriktivni nego u pojedinim zapadnoevropskim državama. Iako postoje osnovna pravila o svjetlima i preporuke za nošenje kacige, regulativa je manje restriktivna nego u zapadnoevropskim državama.
Iako su pravila u pojedinim državama jugoistočne Evrope jednostavnija nego u zapadnoj Evropi, posljednjih godina vidljivo je postepeno uvođenje detaljnijih pravila i većeg nadzora nad korišćenjem električnih trotineta. U praksi to znači da se električni trotineti koriste veoma široko, uz manji nivo kontrole i manje tehničkih zahtjeva nego u zapadnoj Evropi. Upravo zbog toga ove države bilježe brz rast mikromobilnosti, ali i sve češće rasprave o potrebi za strožim pravilima i većom bezbjednošću u saobraćaju.
U državama Zapadnog Balkana regulativa se i dalje razvija, a praksa primjene novih pravila tek se uspostavlja. U Srbiji je oblast električnih trotineta tek posljednjih godina ozbiljnije uređena zakonom. Novi propisi prepoznaju trotinet kao „lako električno vozilo“, ali je sistem i dalje jednostavniji nego u mnogim državama Evropske unije. Korisnici imaju obavezu nošenja svjetloodbojnog prsluka noću i poštovanja osnovnih pravila kretanja, dok za većinu modela ne postoje zahtjevi poput registracije vozila ili složenih tehničkih procedura. U drugim državama Zapadnog Balkana, poput Albanije, Bosne i Hercegovine, kao i Crne Gore, električni trotineti su se pojavili mnogo brže nego što su usvojeni odgovarajući propisi. U mnogim gradovima i dalje postoje pravne praznine ili nedovoljno jasna pravila o tome gdje se trotineti smiju koristiti, što u praksi znači da se korisnici često kreću i trotoarima i kolovozom bez jasnih ograničenja. Takav pristup omogućio je brzu popularizaciju trotineta, ali je istovremeno otvorio pitanja bezbjednosti, naročito u sredinama sa slabije razvijenom biciklističkom infrastrukturom i nedovoljnom edukacijom učesnika u saobraćaju.
Evropska iskustva pokazuju da razvoj mikromobilnosti mora biti praćen jasnim pravilima, kvalitetnom infrastrukturom i kontinuiranom edukacijom korisnika. Poznavanje propisa nije važno samo zbog izbjegavanja kazni, već prvenstveno zbog povećanja bezbjednosti svih učesnika u saobraćaju. Upravo zato mnoge države sve više ulažu u kampanje informisanja i prilagođavanje gradova novim oblicima mobilnosti, pokušavajući da pronađu ravnotežu između dostupnosti, održive mobilnosti i bezbjednosti.
Informacije korišćene u tekstu prikupljene su iz više javno dostupnih međunarodnih izvora i prilagođene za potrebe ovog članka od strane NVO Biciklo.me.
Naslovna fotografija: https://epthinktank.eu
Izradu teksta podržalo je Ministarstvo saobraćaja Crne Gore kroz projekat “Električni trotineti u saobraćaju – čuvajmo sebe i druge”. Sadržaj ovog dokumenta je isključiva odgovornost nevladinog udruženja Biciklo. me i ne odražava nužno stavove Ministarstva saobraćaja Crne Gore.