Najnovije svjetsko istraživanje Ipsosa povodom Svjetskog dana bicikla, 3. juna, pokazuje da velika većina ljudi u 28 zemalja smatra vožnju biciklom važnom za smanjenje emisije ugljen-dioksida (u prosjeku 86%) i u smanjenje saobraćaja (80%).

Prevalencija upotrebe bicikla u svakodnevnoj mobilnosti najveća je u zemljama u kojima se najviše percipira kao bezbjedan način prevoza, poput Holandije, Kine i Japana. Ukazujući na stalne izazove za biciklističko planiranje i politiku, polovina ispitanika iz čitavog svijeta kaže je da je vožnja bicikla u njihovom području previše opasna. U ispitanih zemalja koje su obuhvaćene istraživanjem, značajna većina građana podržava ideju da biciklima da prednost u odnosu na automobile u novim infrastrukturnim projektima.

Bicikl je najčešći način prevoza za kratka lokalna putovanja u Holandiji (45%) i Kini (33%), a takođe se u značajnoj mjeri koristi i u Japanu (27%), Indiji (21%), Njemačkoj (21%) i Belgiji (20%). Čak 30% odraslih u Holandiji, 22% u Kini i Indiji, te 20% u Švedskoj navodi da voze bicikl kako bi došli do mjesta rada ili obrazovanja. Nasuprot tome, to čini svega 4% u Kanadi i 5% u Južnoj Africi, Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji.

Udio biciklista ne razlikuje se značajno među glavnim demografskim grupama. Prevalencija ljudi koji voze bicikl svake nedjelje je tek malo veća među onima koji su muškarci, mlađi, stanovnici gradova, imućniji i visoko obrazovani nego među onima koji to nijesu. Ipak, jedna grupa se ističe: donosioci odluka u biznisu. U prosjeku, 55% njih vozi bicikl barem jednom nedjeljno naspram 35% svih odraslih osoba.

Velika većina u svim zemljama slaže se da biciklizam igra važnu ulogu u smanjenju emisije ugljen dioksida (od 94% u Peruu i Kini do 77% u Njemačkoj) i smanjenju saobraćaja (od 94% u Peruu do 62% u SAD). Na bicikl se gleda blagonaklono u svim zemljama (od 93% u Poljskoj do 64% u Velikoj Britaniji), kao i na električni bicikl (od 84% u Indiji do 57% u Velikoj Britaniji).

U tom smislu, dvostruko je više onih koji se slažu se nego onih koji se ne slažu (u prosjeku 64% u odnosu na 36% po državi) da bi projekti nove putne i saobraćajne infrastrukture u njihovim zemljama trebalo da prioritet daju biciklima u odnosu na automobile. Podrška tome je veća od prosjeka u svim ispitanim zemljama u razvoju. Jedine zemlje u kojima se manje od 50% slaže sa tom konstatacijom su Kanada, SAD, Australija, Japan i Velika Britanija, dok su mišljenja ravnomjerno raspoređena u Belgiji i Norveškoj.

Podrška davanju prioriteta biciklima u infrastrukturi prevladava tamo gdje se velika većina slaže sa konstatacijom da je „vožnja biciklom od jednog mjesta do drugog u mom kraju previše opasna“, uključujući sve ispitane zemlje u Latinskoj Americi i Južnoj Europi, kao i Maleziju i Saudijsku Arabiju.

Istraživanje takođe daje još jednu snažnu indikaciju kreatorima politike u EU i u drugim područjima da ulažu velika sredstva u bezbjednu, brzu i prikladnu biciklističku infrastrukturu kako bi se povećao stepen upotrebe bicikla: rezultati pokazuju korelaciju između percipirane bezbjednosti i stepena upotrebe bicikla  – gdje se ljudi osjećaju bezbjednije na svojim biciklima, više koriste bicikl.

Tekst je u izvornom obliku objavljen na sajtu Evropske biciklističke federacije.