Na Dan Evrope, 9. maja 2021. godine, gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković otvorio je novoizgrađeni pješačko-biciklistički most preko rijeke Morače, nekoliko stotina metara nizvodno od Krivog mosta. Ovaj most je prvenstveno građen za potrebe novog kolektora otpadnih voda i postavljanje cijevi koje bi trebalo da ga povežu sa starim. Budući da ovaj objekat predstavlja dio šire pješačke i biciklističke infrastrukture, naš tim ga je posjetio kako bi utvrdio kakve su mu karakteristike i da li odgovara potrebama krajnjih korisnika.
Pošto smo mostu pristupili sa desne obale, iz pravca City kvarta, prvo na šta smo naišli je plava klizna kapija, koja svakog namjernika odvraća od prelaska preko mosta ili barem budi zebnju da li je na pravom putu, jer se prema izgledu okoline stiče utisak da se stupa na neku zaštićenu teritoriju u kojoj postoji ograničenje kretanja. I pored toga, hrabro smo nastavili ka novom mostu, koji na estetskom nivou izgleda prilično privlačno, jer je presvučen obojenim asfaltom koji garantuje dobro trenje, što spada u jedno od osnovnih načela bezbjedne infrastrukture. Uz to, sam dizajn mosta djeluje prilično savremeno. Most se sastoji od centralne zelene staze, koja je namijenjena pješacima, dok su uz obje zaštitne ograde mosta crvenom bojom označene jednosmjerne biciklističke staze.
Most je većim dijelom horizontalan, a zbog različitih visina desne i lijeve obale ima i jedan strmi dio na kojem postoji nekoliko detalja koji konstruktivno nijesu bezbjedni ni za pješake ni za bicikliste.
Staza predviđena za bicikliste je prilično uska i s obje strane oivičena ogradom i stubićima, što kretanje čini nebezbjednim i nelagodnim. Naime, vožnja biciklom nikada nije pravolinijska i zahtijeva odgovarajući prostor za održavanje ravnoteže, zbog čega je potrebno da staza bude znatno šira od samih dimenzija bicikla, pogotovo kada je takva staza pod nagibom. Tako bi u ovom konkretnom slučaju prilikom vožnje biciklista volanom ili pedalom mogao zakačiti unutrašnji stubić ili zaštitnu ogradu od mosta, što može dovesti do gubitka ravnoteže i pada sa bicikla. S druge strane, pozitivno je što postoji rampa za spuštanje osoba sa invaliditetom, ali je ovakvo rješenje problematično za bezbjednost biciklista.
Još jedan bezbjednosni propust je postojanje bočnog kanala dubine oko 25 cm uz samu ivicu staze, koji može biti veoma opasan za biciklističke početnike i djecu, te može prouzrokovati pad i ozbiljne povrede udarom u metalnu ogradu i padom na asfaltnu podlogu. Da bi infrastktura bila kvalitetna i bezbjedna, ona mora biti projektovana za sve kategorije korisnika, počev od najmlađih do najstarijih, a ne da testira umijeće, spretnost i iskustvo bicikliste. U suprotnom, vožnja ovakvom stazom će više ličiti na igre bez granica nego na sasvim normalan prelazak preko mosta.
Projektant takođe nije vodio računa ni o jakom sjevernom vjetru koji duva u zimskim mjesecima u Podgorici, a kojem su biciklisti izloženi prelaskom ovog mosta, pa zbog jake bočne komponente i uskog prostora vožnja može biti vrlo opasna. Zato ne bi trebalo da čudi ukoliko biciklisti budu koristili centralnu stazu, jer krajnji korisnici uvijek traže najlakši i najbezbjedniji put.
Prilikom projektovanja, možda je trebalo razmisliti i o drugačijoj raspodjeli prostora, na način da biciklistička površina bude u sredini, a da se pješaci kreću sa spoljašnje strane. Naime, prolaznici će vjerovatno željeti da se zadrže na mostu, posmatraju okolinu i fotografišu se – što može dovesti do situacija u kojima pješaci i biciklsiti smetaju jedni drugima.
Još je veliki Andrić govorio da mostovi spajaju ljude, ali ovaj malo toga spaja i sastavlja, jer još uvijek ne postoji infrastruktura za bicikliste, pješake i osobe s invaliditetom kojom bi se moglo pristupiti mostu. Očekujemo da se u skorije vrijeme ova pristupna infrastruktura izgradi do postojećih trotoara i biciklističkih staza, jer u suprotnom most neće u punom kapacitetu ispunjavati svoju osnovnu funkciju – bezbjedan prelazak pješaka i biciklista sa jedne na drugu stranu Morače. U tom smislu se možda moglo sačekati sa otvaranjem mosta.
Jasno je da je glavna uloga ovog mosta nošenje instalacije za kolektor otpadnih voda, pa je iskorišten i u druge svrhe – što je dobro, ali nam s druge strane i pokazuje da se planiranje ovakvih projekata mora biti sveobuhvatno, odnosno da se mora se imati šira slika o potrebama građana Podgorice.
Sa saobraćajnog stanovišta, možda bi najbolje i najpristupačnije rješenje bio produžetak biciklističkog koridora koji prolazi kroz Zabjelo preko Krivog mosta. Skretanje sa glavne rute koridora dodatno komplikuje već prilično složenu saobraćajnu situaciju na raskrsnici u blizini ovog mosta.
Još jednom ćemo podsjetiti nadležne u upravi grada i sve one koji učestvuju u naručivanju, projektovanju, izgradnji i nadzoru biciklističke infrastrukture da postoji šest osnovnih načela kojima se treba rukovoditi prilikom izrade:
- Bezbjednost
- Povezanost biciklističke mreže
- Direktnost koridora (izbjegavanje obilaznica)
- Udobnost
- Atraktivnost i za biciklistu prihvatljiva rješenja
- Projektovanje površina pored puta, vegetacije, drvoreda i odmorišta
I ovaj most je pokazao da se bez Pravilnika o izgradnji biciklističke infrastrukture, Strategije razvoja biciklizma i direktnog kontakta sa korisnicima ne može dobiti zadovoljavajuća biciklistička infrastruktura. Nadamo se da će nadležni promijeniti pristup ovoj temi i ubuduće izbjegavati ad hoc riješenja koja, iako na prvi pogled pomažu, zapravo i ne doprinose u značajnoj mjeri razvoju biciklizma u Podgorici.
Tim Biciklo.me