U brojnim evropskim gradovima broj 30 više nije samo oznaka na saobraćajnom znaku. On postaje simbol drugačijeg načina planiranja gradova – onog u kojem su bezbjednost ljudi, kvalitet života i javni prostor važniji od nekoliko minuta uštede tokom vožnje automobilom.
Dok se u Crnoj Gori i regionu svaka rasprava o smanjenju ograničenja brzine često svodi na pitanje hoće li vozači sporije stizati na odredište, evropska iskustva pokazuju da je pravo pitanje sasvim drugačije: koliko života može biti spašeno ukoliko se brzina u gradovima smanji?
Najnovije analize Evropske komisije potvrđuju da upravo ograničenje brzine od 30 km/h predstavlja jednu od najefikasnijih mjera za smanjenje broja poginulih i teško povrijeđenih u saobraćaju. Razlog nije komplikovan. Pri manjim brzinama vozači imaju više vremena da uoče opasnost i reaguju, a ukoliko ipak dođe do sudara, posljedice su neuporedivo manje.
Više od saobraćajnog znaka
Fizika je neumoljiva. Pri brzini od 50 km/h ljudsko tijelo teško može izdržati udar automobila, dok se pri 30 km/h vjerovatnoća preživljavanja višestruko povećava. Upravo zbog toga evropske institucije već godinama preporučuju da ulice kojima se svakodnevno kreću pješaci i biciklisti budu projektovane za niže brzine.
To više nije samo preporuka na papiru. Gradovi poput Bolonje, Brisela, Pariza i Madrida odlučili su da ograničenje od 30 km/h postane pravilo na većini gradskih ulica, a ne izuzetak. Rezultati pokazuju manje saobraćajnih nezgoda, manje teško povrijeđenih i manje poginulih.
Foto: Detalj iz Pariza. Luc Nobout
Istovremeno, nije potvrđen ni jedan od najčešćih argumenata protivnika ove mjere – da će gradovi postati zakrčeni i da će putovanja trajati znatno duže. U praksi se pokazalo da razlika u vremenu putovanja često iznosi svega nekoliko desetina sekundi ili nekoliko minuta, dok su koristi za bezbjednost višestruko veće.
Ipak, uvođenje ovakvih mjera rijetko prolazi bez otpora. Gotovo svaki evropski grad koji je najavio uvođenje zone 30 suočio se sa kritikama da će saobraćaj biti sporiji, da će nastajati veće gužve ili da će javni prevoz postati manje pouzdan. Međutim, iskustvo pokazuje da se stavovi građana mijenjaju vrlo brzo nakon što mjera zaživi. Kada ulice postanu tiše, sigurnije i prijatnije za kretanje, početni skepticizam uglavnom nestaje.
Upravo je Bolonja jedan od najboljih primjera. Program „Bologna 30“ već u prvoj godini donio je primjetan pad broja saobraćajnih nezgoda, posebno u zonama oko škola i u stambenim naseljima, zbog čega se ovaj grad danas često navodi kao primjer dobre prakse u Evropi.
Iskustva koja vrijedi slijediti
Evropski gradovi su brzo shvatili da samo postavljanje znaka sa brojem 30 nije dovoljno. Ako je ulica široka, pregledna i projektovana tako da vozače podstiče na veću brzinu, mnogi će ograničenje jednostavno ignorisati.
Zbog toga se sve više ulaže u takozvano smirivanje saobraćaja. Sužavanje kolovoznih traka, izdignuti pješački prelazi, mini kružni tokovi, drvoredi i druga rješenja mijenjaju izgled ulice i prirodno podstiču vozače da uspore. Dodatnu podršku donosi i tehnologija. Svi novi automobili koji se prodaju u Evropskoj uniji opremljeni su sistemima za inteligentnu asistenciju pri kontroli brzine (ISA), koji prepoznaju ograničenja i upozoravaju vozača kada ih prekorači.
Šematski prikaz gradova s ograničenjem brzine od 30 km/h zajedno s njihovim ciljanim vrijednostima. Izvor: mdpi.com, maj 2024. godine
Uvođenje ograničenja od 30 km/h ne predstavlja borbu protiv automobila niti kažnjavanje vozača. Naprotiv, riječ je o promjeni prioriteta u kojoj gradske ulice postaju prostor namijenjen svima – djeci koja idu u školu, starijim osobama, osobama sa invaliditetom, biciklistima, korisnicima javnog prevoza i vozačima.
Za Crnu Goru ovo nije pitanje praćenja evropskih trendova, već prilika da se kroz jednostavne i dokazano efikasne mjere unaprijedi bezbjednost saobraćaja. Početak može biti upravo tamo gdje je zaštita ljudi najvažnija – u blizini škola, vrtića, parkova i u stambenim naseljima.
Iskustvo evropskih gradova pokazuje da uspješne promjene ne počinju velikim infrastrukturnim projektima, već odlukom da ljudski život vrijedi više od nekoliko kilometara na sat.
Tekst pripremio: Tim Biciklo.me
Naslovna fotografija: Ulica u Bolonji
Članak je izrađen uz podršku Regionalne kancelarije Fondacije Heinrich Böll u Beogradu.