Piše: Duško Vuković
Bajkerska družina okupljena oko Biciklo.me ponovo se danas družila i pedalala zajednood 16.00 pa do (kako ko, boga mi) 20.00 ura.
Na zborno mjesto – Trg Republike – sjatilo se četrdesetak bajkera i bajkerki (bajkerki je, na žalost, bilo manje nego prošli put), odakle je trebalo krenuti u posjetu zelenookoj ljepotici Cijevni ili, po albanski, Cemi. Plan je bio da se vozi do Trgaje, plaže nedaleko od Dinoše, uzvodno.
Prije polaska sa Trga trebalo je naći odgovor na ozbiljno bajkerko pitanje – kako napustiti urbano jezgro uz najmanji rizik da se bude na smetnji (bajkerski kompleks niže vrijednosti, ah 🙂 ).
Najlogičnija varijanta – ulicom Slobode do Hotele ’Crna Gora’, pa na lijevo i pravo prema Koniku – odbačena je kao neprimjerena osobama koje drže do saobraćajnih priopisa i kulture. Zašto neprimjerena, pitaće neupućeni/e. Pa, na tom raskršću je zabranjeno skretanje na lijevo, ako se dolazi iz ulice Slobode, a ta zabrana, procijenili smo, važi za svakoga ko se kotrlja na dva, četiri ili više točkova.
Prihvaćena je jednoglasno 🙂 alternativno skretanje na lijevo u ulicu Vuka Karadžića, pa na desno na magistralu, pa na lijevo preko mosta na Ribnici itd. Dalje se podrazumijevalo – pored Katoličke crkve, pa preko Konika, Vrela Ribničkih put Dinoše.
Bajkeri & bajkerke, razvijeni u tri kolone (hoću reći, grupe) bili su toplo dočekani i propraćeni uzvicima podrške i odobravanja od romske dječurlije na Vrelima ribničkim.
Bistra djeca su odmah provalila ko smo mi i čemu težimo, na čemu im treba javno čestitati.
Od Vrela Ribničkih do Donoše je put širok i prav, skoro pa carski, a mi smo imali sreću da tokom vožnje taj pravac nije bio previše prometan. Nije nas, međutim, mogao razminuti miomiris sa obližnje deponije, koji nam je jugo duvao u lice, okrenuto bistrini Cijevne i sniježnih Prokletija na horizontu.
Ipak je trajalo kratko, skoro da bajker/bajkerka sa jačim kapacitetom pluća može zadržati dah i ’ošinuti’ malo jače po pedalama.
Na Trgajama se niko nije usudio kupati :), iako je bistra Cijevna prosto mamila. Siguran sam da će joj se barem nekolicina vratiti u vrijeme kad bude ura za kupanje. Osjeti se to više po pogledu nego po riječima divljenja.
Na povratak, istom trasom, ne treba trošiti riječi, osim toliko da je sve prošlo OK i da su svi bili zadovoljni.
Grupa koja je zaostala turu je okončala uz pivo, colu i cedevitu na terasti kod Karvera, uz ljubomornu Ribnicu.